kao ja
16.09.2006., subota
Emocije!!!!!!
|
Koliko emocija ovih dana.Pozitivne ,negativne,nesvrstane.A moja se duša lomi.Gotovo da to mogu čuti. Ja nikada nisam bila osoba koja pokazuje emocije.Nisam znala kako bih to učinila.Prije sam mislila kako je to super što nemam osjećaje.Prijteljice su znale plakati nakon prekida sa dečkom,nakon,tužnih filmova,padati jedna drugoj u naručje tješeći se.Meni to stvarno nikada nije bilo potrebno i smatrala sam se vrlo posebnom zbog toga.Bilo mi je drago što ne moram prolaziti te krize , tu bol.... Ponekad,poneko bi me pitao kako ja to tako hladno podnosim,a ni meni samoj nije nikada bilo posve jasno kako ,ali tako je bilo.Kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da nije sve baš tako kako izgleda,postojala je neka silna topla snaga u meni ali nikada nije vidjela svjetlo dana. Jedan dragi prijatelj me pitao jesam li sretna u životu?rekla sam da jesam na što je on samo lagano podigao obrvu i nastavio pričati o nekim drugim stvarima.Razgovarajući dalje to pitanje mi se vrtilo stalno unazad u glavi.Totalno me zateklo takvo pitane u običnom razgovoru.Shvatio je to i on i vratio se na tu temu.Rekla sam mu da je bolje ništa ne osjećati jer je tako lakše živjeti.Užas u njegovim očima je bio velik,ali kao pravi prijatelj nije komentirao ,već je samo rekao da on tako nebi volio živjeti. I danas me progoni taj trenutak.Shvatila sam, da sam nekada ,kao dijete potisnula svoje emocije i tako krenula u život.Vjerovatno je to bio instinkt preživljavanja. Danas kao žena očito više ne mogu tako funkcionirati.Prije sam pisala poeziju i to je bio moj ventil. Danas emocije pršte a ja neznam kako da živim sa njima. |
12.09.2006., utorak
Na snjegove....
|
Gledam bijele pahulje snijega kako lete oko ovog ledenog brijega. Divim se svoj raskoši tog večernjeg plesa bjeline. I dok tako bezbrižno lete, ko' u starom filmu me sjete, na prošle snjegove, puste ulice i oči tople njegove. Prošetat ću ulicom dugom ko' nevjesta po tepihu bijelom, svečanim korakom lakim da godine smijeha vratim. Zastajem negdje u tami dlanove ispružim vrele da uhvatim pahulje bijele možda tu su umrijeti htjele. Baš me drži neka tuga...........ima takvih dana..............dogode se.........meni............. |
10.09.2006., nedjelja
---------------
|
Čuj,-kuca sat vrijeme prolazi zato ispruži ruku i dodirni me, rukom u kojoj se rumenila čaša vina. Dodirni me usnama, koje su pile crvene kapljice zrelog grožđa! Pomakni mi kosu sa vrata, dodirni obrise meke tama će sakriti strah a sreća oduzeti dah. Sve čujnije kuca taj sat vrijeme nam opako bježi, tvoj dodir postaje čulan, tvoj dah je dubok sve teži. Znojna su tjela naša sklopljena ko kazaljke sata, čujno prolazi vrijeme, a tiho se otvaraju vrata.... još nešto iz prošlosti.... Gle u tami pomiču se sjene što to znači? Ne tiče se mene. Evo gledam oblake u nizu- daleko su! A ko da su blizu. Svud me prate obmane i laži Život teče ,drugo i ne tražim. Dodirnut ću obale iz snova, Čudna luka ,nigdje nema mola? Dođoše mi milozvučni zvuci dal gitare ili mandoline? svaka nota u dušu me dira, svaka moje izgovara ime. Duša ode i ne može stati, kud li ode?Nočas neću znati. Usnuti ću gledajući sjene, što li znače?Ne tiće se mene! |
07.09.2006., četvrtak
jučer...
 dan bezveze ali puno obveza.Morala sam ići na nekakav skup i kad ono tamo netko iz moje prošlosti.Ha gledam za likom a nevjerujem očima.Pogled sam sakrila iza sigurnih cvika i gleda,pratim. Nije me skužio,-dobro je...ili nije...? Uglavnom sastanak počinje ,svi stojimo ,slušamo,ja opet idem bacit pogled gdje je ... meni točno iza leđa,sa nedužnim osmjehom na sočnim usnama  Tiho komentira ,smije se priča a meni se vrti u glavi,bit će od sunca jer bilo je nesnosno vruće. Prošlost u uglovima naših sjećanja... Smjeh ćemo zapamtiti kad god se sjetimo kakvi smo bili. |
03.09.2006., nedjelja
Povratak u stvarnost...
|
...je naravno manje-više bolan.Nove obveze ,dosta promjena,novina a ja kao da nisam spremna za sve to iako sam napunila baterije...ono jednostavno mi se neda.Neda mi se ništa ali baš ništa.Tako mi je danas bezveze sve se nešta mora trčim iz obveze u obvezu a to mi je sve nešto naporno.Imala sam i bliskih susreta sa zlobom i zavišću i moram priznati veličanstvena je na djelu ne štedi nikoga tj. mene,a ja se držim onoga nije bitno što je rečeno već tko je rekao.Malo me tješi a malo i ne.Zapravo mi je žao jer smatram da nisam zaslužila takvo ponašanje,svako ima svoj život ma kakav da je..ja nikome nezavidim jer svako nosi svoj teret,neznam dali bih ga ja mogla nositi tako dobro kao neko drugi.Ljudi su stvarno nepredvidivi.Sjećam se ratnog vremena ,znači 90-te nekome tako davne a meni i ne previše...tada je bilo jednostavno komunicirati sa ljudima,bez zlobe i sličnih gluposti bili smo ljudi ,ja više dijete i to je bilo dovoljno a ovo je koma ,zloba ,zavist,budalaštine.Ma ono nek se nose svi ti glupi snobovi ,željni tuđe krvi i duše....I ovo sam ja ,malo drugačija. |
30.08.2006., srijeda
Prošlo je ovogodišnje ljetovanje
|
Ponovo sam tu ,nakon jako lijepog ljetovanja na moru.Bila sam na Korčuli i moram priznati da mi je bilo iznad očekivanja.Željela sam samo pobjeći od svega i naći mir,međutim kako to obično i biva bilo je svega samo ne mira,i začudo to mi je odgovaralo.Nisam imala vremena za ništa osim za druženje, izlaske, kupanje ,razgledanje itd.Upoznala sam puno zanimljivih i vrlo kvalitetnih osoba .Neke su starije od mene neki više, neki manje.Vidjela toliko toga za što ni nemislim da postoji negdje u nekoj maloj skrivenoj dalmatinskoj ulićici.Bilo je to Ljepo iskustvo za mene sklonu negativnostima.Govor mi je bio izuzetno zanimljiv i tome sam se dosta posvetila mada moram priznati teško mogu pamtiti te rijeći poput -kacavida-bičve ...itd...itd..ali sve mi je to tako zanimljivo.Dobila sam lijepu tamnu boju,jedan talijan veli poput marokanke...i to je to..... |
08.08.2006., utorak
....
|
Evo kao malo mi je bolje.Viroza se smirila ali sada me muči nekakva upala mišića,pa to boli užas.Vjerovatno sam pokupila dobar propuh.Stigli su mi gosti iz metropole.Zanimljivi su mi svojim oduševljenjem oko prirode i svega toga "prirodnog" ipak s vremena na vrijeme ne odgovaraju im neke prirodne stvari poput nekih "mirisa".Tada bih se smijala do suza.Ma nisu ljudi navikli jasno ali duh mi je nemiran pa me takve stvari nasmiju. Gledam te djevojke oko sebe,ono zgodne ,lijepe ,mlade tako željne nečega....neznaju one to naravno kao što ni ja nisam tada znala,čega su željne i što to čekaju.Danas tj. uopće ovih dana nemam energije da nešto raspravljam,cure bi pričale ali neda mi se.Ionako moje riječi nestaju iz njihovih glava sa prvim sumrakom,potezom maskare.Ali tako je to. Život će im se već nekako uspjeti narugati pa zašto da ja to onda činim. Ipak užasne me kada shvatim kolike su im ambicije,želje prohtjevi ,a od toga ni 20 posto nije izvedivo.Nisam pesimista ali to je tako.Bit će tu svega a najviše srušenih snova,bit će i ljepote ukoliko je budu znale naći,i vidjeti.Eto malo ja u filozofiji ali takav mi je dan.  |
05.08.2006., subota
Evo mene...
|
Da se javim na postu iako mi to to baš i nije lako.Iscrpljena sam nakon par noći skidanja temperature djeci, a sada sam i sama uspjela dobiti temperaturu pa sam nočas prehodala noć drhteći i tuširajući se, pijući tablete i pokušavajući biti što tiša da nebih nikoga probudila.Trenutno se osjećam onako ni dobro ni loše. Kada sm konačno uspjela zaspati oko 5 ujutro normalno da su se budila djeca.I tako ležeći u nekom polusnu čujem da mi je stigla poruka na mobitel,pošto od spavanja ionako nije više moglo biti ništa otišla sam vidjeti tko bi to mogao biti u jutro.Kad ono jedna poznanica sa kojom sam se družila jedno vrijeme. Dosta mlada je rodila, dečko ju je naravno ostavio a ona na izgled savršena žrtva.Mislila sam da ispod dječijeg lica ima više razuma ali nije tako.Ponovo se zaljubila, ostala trudna, udala.Kada joj je malo krenulo više me nije zvala niti se javljala.Nije mi bilo posebno žao zbog toga ali nesviđa mi se da me neko treba samo kada nešto nije dobro. Uglavnom nije me ništa posebno pitala ali znam da joj je gusto,čula sam iz drugih izvora.Bezveze je to takav biti prema nekome onako sada odi sada idi. A ja evo uzet ću auto kartu u ruke i malo pogledati put za more da se krene ćim ozdravimo. |
31.07.2006., ponedjeljak
Otišla je....
|
Bila je ,i otišla.Bilo je brzo bolno i kratko. Brzo-jer je sve bilo kao u ubrzanom filmu. Bolno-jer sam shvatila puno toga što do sada nisam ni primjećivala. Kratko- jer i jeste bilo vrlo kratko.Svega dva dana. Shvatila sam da neke stvari u tim našim čudnim odnosima će zauvijek ostati takve.Za moju majku je ova zemlja još uvijek ono što je bila prije 16 godina i mjerila joj se i dalje ne mjenjaju.Žena ne kuži da nismo više ničega željni i da nemože sve gledati sa visoka,iz pozicije onoga koji ima... Uhvatila sam je u nekim lažima a možda se nije trudila da ih sakrije i razočarala se baš onko do kraja.Pričekoje je ispričala u ta dva dana apsolutno su protivne svemu što je do sada napravila. A ono što me jeste najviše zabolilo je to što moja djeca gledaju u nju i isto se tako razočaraju.Pa ako moram ja biti razočarana oni ne moraju. Izjave tipa kakva sam ja u odnosu na nju savršenu,ne moram opisivati jer je totalno bolesna .Ljudi moji razočarana sam toliko da je to teško opisati.Svjetla točka te storije su moja djeca i moj život koji nema veze sa ovom otužnom pričom. |
27.07.2006., četvrtak
dolazi gospođa Majka
|
Neznam koliko ste me pratili na prijašnjim postovima ali da ponovim ja od 17.g živim sama tj samostalno ,pa se udala pa itd..Ali sa roditeljima nisam zapravo živjela nikada jer sam dijete "gastarbajtera".Da smo se nešto slagali i nismo tj ja nisam nikako jer nismo se dobro nikada stigli ni upoznati.Oni tamo mi ovdje.Negdje oko moje 17.-te došlo je do sukoba i tu je puklo inikada se nije popravilo kako treba.Počela sam sama živjeti ,zarađivati i tako menije bilo ok. E sada počinje drugi dio balade,nakon svih ovih god. moja mama ono kao nismo se nikada posvađale,ništa od sve ove priče za nju nije istina-pa ni one riječi nakraju sa podsmjehom -SNAĐI SE. Eto ja se snašla ali sada kao ja trebam to sve prihvatiti po njenoj verziji.Pa prošlo je, pa mora se oprostiti,ali meni to neide.I sada tj sutra dolazi u velikom stilu gosp iz Deutschlanda.Bljak. Ljuti me što ne priznaje istinu i okolo priča priče o tome kakav je ona dobrotvor.Nekima -da ,meni-ne. ali ljudi kao ljudi vjeruju u što žele a ona se uvijek znala dobro prodati.Malo mi je mrakast post ali tako mi dođe kada znam da je susret ubrzo tj za 12 sati. |
25.07.2006., utorak
uhvatilo me ...
|
Neka me romantika spopala ali vjerovatno je to i normalno s vremena na vrijeme.Ipak moram napisati nešto i u drugačijem tonu.Moja starija sestra me je jučer lijepo počastila razno -raznim pogrdnim imenima a to je argumentirala sa mojom navodnom totalnom bezosjećajnošću,"i frižider ima više topline od tebe"itd,itd. Malo je reći da sm povrijeđena ali nije mi u prirodi to pokazati osobito kada osoba koja to govori niti ne želi čuti nešto drugo.Dakle muški sam to podnjela i otišla.Moja sestra o meni nezna gotovo ništa tako mi se to čini od jučer.A i ne zanima ju baš nešto da sazna .Stalno ima neke nove prijatelje i to je valjda dokaz emotivnosti??? Moram dodati da smo odrastale zajedno, neko vrijeme bile smo i razdvojene ali ovo je ipak previše za mene.Mislim da ću staviti točku za kraj.Žalosno je što smo samo nas dvije sestre nemamo nikog više,ali ona oma prijatele pa joj to valjda nije čudno. A sada jedna pjesma za nekog ko mi je drag.  Toliko bih voljela te čuti ništa više samo da te slušam riječi gole i tvoj glas u tami kao crno vino kada kušam. Boja noći prekrit će me gusto sakrit suze i nesretne oči s tvojim glasom potonut će duša koja tebi nikad neće doći. Rijeći tvoje kao da me liječe glas tvoj teče u venama vrelim ništa više poželjela nebih osim tebe ništa ja ne želim. |
24.07.2006., ponedjeljak
ići dalje
|
y-y-y Što vidiš u očima koje te nevole što osjećaš u zagrljaju koji te ne dodiruje? Tvoje molitve će utihnuti na usnama pred tim pogledom dalekim i hladnim, sa sjenom koja skriva neke druge oči. Snovi su dosanjani život će okrenuti novi list, a ti, idi dalje. Y-Y-Y Ne svijetle suze na obrazima nisu to biseri niti su ljepota. Suze su malene točkice u slici jednog života. kuca sat Čuj kuca sat,vrijeme prolazi zato ispruži ruku i dodorni me rukom u kojoj se rumenila čaša vin Pokri me usnama koje su kušale crvene kapljice zrelog grožđa. Pomakni mi mkosu sa vrata dodirni obrise meke tama će sakriti strah a sreća oduzeti dah. Sve čujnije kuca taj sat vrijeme nam opako biježi tvoj dodir postaje Čulan tvoj dah dubok, sve teži. Znojna su tijela naša sklopljena ko kazaljke sata čujno prolazi vrijeme a tiho se otvaraju vrata... Eto nešto od mene za sada. |
11.07.2006., utorak
Mislila sam...
|
Mislila sam danas o puno toga.Iako je bio nemoguć dan za bilo što pametno.Dakle mislila sam i razmišljala o starosti,ne onjoj samoj kao umiranje već taj neki lagani odlazak ,možda neželjen, možda željen.Što sve ta starost donosi i koliko je sve u stvari beznačajno kada dođe to vrijeme. Gledam ovdje jednu staricu,kako sa žarom u očima gleda oko sebe i mislim netko je nekada volio baš te oči i taj osmijeh a danas je to lice slićnije zemji nego bilo čemu.Nije me to užasnulo već neminovnost svega tog dolaska.Pa se sjetim koliko smo oholi(bar ja ponekad) zbog svog izgleda duge crne,guste kose,njegovane pakunzima i sa još tisuće toga.Pa pogled od 1000 kalorija max faktor sjaj na usnama... Ništa to zapravo nije zar ne? I sa 80 godina ako si živ još uvijek želiš živjeti i sve ostalo kao da ti je dvadeset ali više te nitko ne vidi,mladi se rugaju na ulici,i bezobrazno brzim korakom odlaze.Vidim ja taj njen pogled pun sjete i razumjevanja ali i boli zbog samoće.Okrenula sam glavu i otišla dalje .Na trenutak sam bila uplašena saznanjem da jednoga dana bi takav pogled i sama mogla imati. |
09.07.2006., nedjelja
rey 2
|
Mene danas uhvatila fjaka da pakujem kofere,i sve postalo što mi treba i put pod noge na more.Jednostavno da mi je otići i gotovo.Ja sam se u životu dosta seljakala pa sam mislila da me taj osjećaj neće tako jako uhvatiti ali baš me ne drži mjeso i to je to.Ljetujem na Korčuli u jednom manjem mjestu,ja nisam tip od gužvi.Isada mi treba ta izolacija.Ipak još neidem nikuda ostali dio obitelji ne može pa eto nemogu ni ja.Još mjesec dana ,a onda 20 dana života. Snoć sam rondala po nekim svojim starim stvarima i našla jednu pjesmu koju sam napisala prije duže vremena ali mi je jednako draga kao i onda,pa evo da je i ovdje ostavim. xxx Budim se pola noći je,i malo iza nje kiša pšada ko luda. Pomislim na tebe... Gdje li si... Smješiš li se ili samo šutiš i zamišljeno gledaškroz dim, tek pripaljene cigarete. Možda si negdje na cesti i stišćeš volan,ko da mu želiš dati život. Ja ne zaboravljam tvoj pogled,koji fiksira cestu, a rijeć tek pokoja. Bojim se odnjet će te vjetart-kažeš kroz tihi smijeh. -ko stranci. Zašto tad nisam shvatila zašto te nisam dotaknula? Željela sam, osjećala nemir i pobjegla po ko zna koji put od Tebe..... |
07.07.2006., petak
danas
|
Današnji dan mi je bio onako sveukupno dobar.Konačno sam završila neko usavršavanje koje mi je bilo kao kost u grlu. Bilo mi je i naporno i teško.Nisam mislila da će mi učenje tako teško pasti ali eto da sam znala odustala bih a ovako sam i to savladala.Ja sam borac po prirodi.Sprijateljila sam se sa jednom ženom tamo ,koja se rastala a još je dosta tj.vrlo mlada i živi sada sa svojim roditeljima ponovo.Meni je to strava.Ja od 17g.živim samostalno i radim pa mi se život sa starcima apsolutni neda pojmiti.Biti neovisan je zakon.Voljela bih kada biste mi komentirali malo ovu temu jer neke moje kolegice vele da to baš i nije tako loše kako se meni čini. |
02.07.2006., nedjelja
xxx
|
Kada stigne tama zaklopim oči a vrelina boja proleti kroz vjeđe duša zapliva u preljepim dubinama u zamišljenim morima moga sna. I nešto toplo i snažno prodre u dušu obuzme tijelo oduzme dah, ta čudna ljepota ta snaga što traje, dali je samo , umišljen znak? I čini se ko da nikad proći neće ta snaga koja mi dolazi. Ipak svaki put noć sve kraće traje sve duži su dani a ja očajnički tražim taj preljepi osjećaj sreće. Eto još jedan moj trenutak... |
01.07.2006., subota
kao ljubav
|
Ona moja prijateljica čiji suprug ima ljubavnicu moju susjedu ovih dana ima gadnih problema.Stvari postaju sve očitije i ona se više ne može praviti da ništa ne vidi i nezna.Grozno.Mene je ta situacija sjetila na moju prvu ljubav,koja ko što se da naslutiti nije sretno završila.Dakle meni je bilo 15 njemu 23 prevelika razlika u to vrijeme.Ja sam bila zrelija i godine se nisu toliko primjećivale.Bili smo u istom drustvu,On je imao motor kao i ostali dečki iz društva,bio je dobar prema meni ali loš prema ostalim curam.Ja to tada nisam primjećivala, znala sam samo da je On onaj koji me svako veče dovede kući ,priča samnom do besvjesti,vodi gdje god poželim,ljuti se na mene ako odem sa kojeg sata iz škole(a sve u želji da ga prije vidim).Bio je moj san i moja java.Miris kožne jakne i danas me sjeća na njega a, tada je to bio jedan od najdražih mirisa za mene.Miris benzina,vjetar,brzina kožne jakne,i ceste... i njegove zelene oči.Jedne noči me je dovezao kuči posjeo me na sic motora ,ozbiljno pogledao u oči i rekao da se ženi. Da sam mlada da me voli i zna da ja njega volim ali on neželi ostati prosječan dečko ovoga grada,želi novac ,moć a to mu ja nisam mogla omogućiti.Pronašao si je takvu djevojku i to je bilo to.Tu noć sam još dugo stajala pod vrbom čak i onda kada se zvukovi motora odavno nisu čuli,i razmišljala kakav će mi život biti bez njega.On je danas sve ono što je htio biti,važna faca ovoga grada.A ja sam postala ono što nikada nisam mislila da ću biti ali to je druga priča.Moja kolegica sa početka me je sjetila na Njega.I ja sam svjesno odbijala vidjeti očito a to na kraju balade nije dobro i dobro ne završi. |
27.06.2006., utorak
NOĆ
|
Moja baka mi je često znala govoriti :kako noć ima svoju moć.Još tada sam bila svjesna da je govorila istinu ali koliko tek saznajem.Moram pojasnioti da sam odrasla slobodno uz nju neograničenu sa bilo čime.Bila je izuzetna ,naučila me je vidjeti život onakvim kakav jeste.Danas je to neprocjnjiv dar.NOĆ. U prozirnoj tami sam prvi puta poljubila svoga dragog,otkrila svu čar i ljepotu muške duše i tjela.Noć mi je najljepši dio dana ,možda života.I prošla noć bila je posebna Iako se zapravo sve događa u glavi, ja sam si dozvolila bjeg u strast i čari ljubavi koja pliva mojim tjelom.Može ovo zvučati romantično ,zaboravljeno u ovom svjetu otvorenosti i otkritosti.Ipak ja u svojoj duši još uvjek čvrsto čuvam dio prvog sna.Imoje prve sretne noći.Nemogu si pomoći , bilo lijepo....... u noći........ |
26.06.2006., ponedjeljak
još jedna slićica
|
Znaš koliko god želim pobjeći od nekih dana u život oni jednostavno dođu i gotovo,bježanja nema.Ali da se ne ponavljam:ljetna vručina ,disati se neda i nekakvo svjetlo što bode u oči .Takav je danas dan,a jako sličan je bio i prije puno godina plač i suze na licu... povorka u crnom što jeca .Gotovo isti ljudi sa kojom borom više na licu. Ja šutim ko da me se ništa ne tiče a duša me boli.Znaš vrijeme se ružno poigrava sa ljudima.Rekla sam puno puta netiče me se pa ipak... Ponovo ću danas gledati teške korake na uskoj stazici ,što sporo se vuku za tjelom koje više nediše.Usporavam i ja neželim gledati neželim vidjeti svu tu tugu i neželim biti svjesna te konačnosti a bit ću. Moja sestra kaže da sam kao Lidija iz Bubimira neznam zašto mi je to palo na pamet baš sada ali moram ti to reći.Valjda mije to od te atmosfere. |
25.06.2006., nedjelja
-x x x-
|
Evo da ja napišem nešto nevezano uz jučerašnji dan.U ovom mom kraju gdje ja živim vam ima svakakvih događaja,nekih važnih i nekih manje važnih.E pa ovi manje važni su mi ovih dana zanimljivi.Dakle, moje prijateljice tj. tvrde da ako držiš do sebe moraš biti vrlo dobro upučen u zbivanja u okolini, pa su mi izpripovjedale vrlo zanimljive stvari.Tako sam ja saznala da moja mlađahna susjeda,održava ljubavnu vezu sa jednim oženjenim gospodinom,a svi se dobro poznaju i supruga nevjernog gospodina i mi svi ostali.Situacija vrlo nezgodna ,ali sad mi je jasno čiji je tamno-zeleni passat što u sitne sate drnda ispod mojih prozora.Veza dvoje ljubavnika traje oko godinu i malo više i ja sam se našla u čudu i u neznanju.Supruga toga gospodina je vidno tj. primjetno nezadovoljna i sve se više povlaći iz svoje sredine u svoju nutrinu,tako da se stječe dojam svjesnog prešućivanja toga stanja.A moje prijateljice se smiju i meni i cjeloj toj situaciju govoreći da ja nemam pojma koliko je to normalno.... MOLIM VAS.... Nije to moj svijet i neželim više susrete i druženje gdje će se pričati samo o tome,pa ipak toliko je toga ,znam da su u pravu nevrjedi bježati.Mislim si ja jesu li te ljubavi koje su bile tako jedinstvene, tako ludo velike i željene ,nestale,potrošile se....tko se prestao truditi i željeti ono drugo.... |
24.06.2006., subota
ray
|
Već dugo vremena pratim blogove na ovim stranicama,pa poželjeh i sama naći se među svima vama koji tu budete. Ja sam ja,bilo bi najlakše napisati.Žena kao prvo a onda sve ostalo.Ponekad mi se čini da sam proživjela sto života a ipak ovo je jedan moj život.Ovih dana se nakon dugo vremena nezaposlenosti trebam zaposliti.Lijepu stvar dodatno komplicira činjenica da je posao van naših granica a ja imam obitelj.Sretna sam i tužna.Ipak i odlazak ima svojih čari.Nosim svoj križ kao i mnogi drugi.Danas mi je dan tik-tak polagan prespor. |
